Dok zbrajamo srpanjske turističke minuse, kukamo kako su nam ugostiteljski štekati i apartmani prazni i zabavljamo se šalama da imamo veću smjenu ministara nego gostiju, kao melem na ranu stiže nam izvrsna reklama uglednog časopisa Financial Times.

U raskošno opremljenom tekstu s prekrasnim fotografijama iz Hrvatske, kolumnistica Financial Timesa Polly Russell oduševljena domaćom gastro ponudom piše kako nova generacija chefova, vinara i proizvođača hrane oživljava bogatu gastronomsku baštinu Hrvatske i prognozira kako je upravo Hrvatska iduća velika gastro destinacija.

Kao uvod u opis onoga što je kušala i doživjela boraveći na hrvatskoj obali citira riječi čuvenog kuhara, pustolova, pisca i tv zvijezdu Anthony Bourdaina, koji je nedavno tragično preminuo.

On je, prvi put kad je posjetio Hrvatsku 2011. oduševljeno poručio: “Ovo je hrana svjetske klase, vino svjetske klase, sir svjetske klase. Iduća velika stvar je Hrvatska. Ako niste bili ovdje, vi ste idiot!”

Kaže kako je Bourdainovo iznenađenje gastronomskim bogatstvom Hrvatske bilo donekle i razumljivo s obzirom na to što se sve događalo na ovom prostoru. Objašnjava da je tisućama godina ova regija imala sve – od proizvodnje soli uz obalu s kojom je započelo još ilirsko pleme Liburni prije prvog stoljeća prije naše ere, preko obilja ribe u čistom Jadranskom moru, klimu idealnu za proizvodnju vina i maslinovo ulje koje se u antičko doba cijenilo iznad svih ostalih. Ali da je od kraja 19. stoljeća spletom nesretnih okolnosti devastirana hrvatska kuhinja. Proizvodnju vina, gotovo je dokrajčila bolest vinove loze filoksera, a ističe kako je tadašnji režim centralizirao i kolektivizirao proizvodnju hrane nauštrb regionalne raznolikosti. Točka na i je bio krvavi Domovinski rat koji je početkom devedesetih pretvorio dijelove zemlje u minska polja.

U međuvremenu se, navodi ona, turizam oporavio, goste privlači 5000 kilometara plaža i otoka diljem hrvatske obale, ali još uvijek ne i gastro užici jer ih dovoljno ne poznaju. Međutim, zaključuje kako se to mijenja zahvaljujući predanoj skupini hrvatskih proizvođača hrane, vina i chefova.

– Čini se da bi Hrvatska ponovno mogla naći svoje mjesto na gastronomskoj karti svijeta. To mi je postalo potpuno jasno dok sam istraživala zadarsku regiju, sjeverno od Splita, između Jadrana i Velebita – piše novinarka Polly Russell, objašnjavajući povijest Zadra još od vremena Rimljana.

Dok sjedi u dvorištu punom zelenila uz čašu dalmatinskog roséa Vjekoslav Bobić, vlasnik Almayera, najnovijeg boutique hotela u Zadru, objašnjava novinarki kako obožava Zadar.

– Ovo je bilo tako elegantno, kozmopolitsko mjesto prije Drugog svjetskog rata. A hrana je uvijek bila dio toga. To je ono što moramo slaviti i vratiti – ispričao je Bobić.

Russell je posjetila i Nin, detaljno je opisala polja soli, i zaključila kako je riba i sušeno meso i dalje glavni element hrvatske kuhinje, te da je hrana iznimno rijetko preslabo začinjena. Prepričala je kako joj je turistička vodička u šali rekla: „Ako ne jedete dovoljno soli, obolite od depresije. Ako jedete previše soli, vi ste Hrvat“.

Obišla je i Pag, koji opisuje kao otok izložen vjetru s gotovo lunarnom površinom. Tamo je pak saznala kako je Pag sinonim za proizvodnju vrhunskog sira u Hrvatskoj te da je ispaša paške ovce, jedinstvene ovčje pasmine, bogata aromatskim biljem kojem aromu daje i bura nanoseći sol iz mora. U jednoj od tri paške sirane, isprobala je dva koluta paškog sira. Nakon degustacije sira, oduševila ju je ponuda i izgled restorana Boškinac. Bourdain je također pri posjetu Hrvatskoj, gdje mu je vodič bio hrvatski poznati kuhar Mate Janković, bio gost u Boškincu, a Russell pretpostavlja da je upravo tamo doživio svoju epifaniju oko hrvatske kuhinje. Bourdain je guštao u šaškom siru, fritaji s šparogama, hobotnici, janjećim tripicama i janjećem gulašu. Russell je posjetila i uzgajalište tune i jedinicu za sušenje ribe Moćun, gdje joj je kuhar i vlasnik dućana Marko Kolega poslužio mariniranu hobotnicu, sušenu tunu, sušeni kostelj i posoljene inćune zajedno s varivom od posoljene ribe s krumpirima, lukom i maslinovim uljem. Nakon toga je produžila u Plastovo u vinoteku Bibich.

– Moj otac je bio veliki vinar. Imao je osjećaj za vino. Strast. Ja sam vinar po nasljeđu. Ne volim zvati vino svojim proizvodom. To je emocija – ispričao joj je Alen Bibić.

„Nakon dva sata i osam čaša vina, nevoljko sam izašla iz soba za kušanje kako bih stigla kući. Bourdain nije pogriješio. Poput njega sama sam otkrila hrvatsku gastro renesansu i čini mi se da je to priča koja se još uvijek stvara. Vratit ću se da vidim što će se dalje događati – zadovoljno je zaključila Polly Russell.

Izvor: Slobodna Dalmacija