Javna ustanova ”Nacionalni Park Krka” u Šibeniku novim festivalom potaknuo pitanje ekologije, od iduće godine planiraju isto pitanje otvoriti i na lokalitetima nacionalnog parka

Šibenik je ovog vikenda, u sklopu Krkinog kulturnog ljeta ugostio Green Eye festival koji se održavao pod sloganom Nature is Watching You – Priroda te gleda. Festival Green Eye posvećen je temama zaštite okoliša i očuvanja prirode, odnosno biljnog i životinjskog svijeta. Pored projekcija na otvorenom, radi loših vremenskih uvjeta dio projekcija je prebačen u Muzej Grada Šibenika. ”Glavni cilj prilikom odluke o pokretanju Green Eye filmskog festivala bilo nam je podići svijest o ekološkim izazovima s kojima se suočava naša civilizacija, a to su globalno zatopljenje, zagađenje okoliša i izumiranje ugroženih vrsta. Željeli smo prvenstveno naglasiti važnost uspostavljanja uravnoteženijeg odnosa između ljudi i prirode, utjecaja koji priroda ima na naše zdravlje i uloge pojedinca u njezinu očuvanju. Stoga se nadamo i vjerujemo da će se festival održavati i narednih godina, te da ćemo ga proširiti i na ostale lokalitete unutar NP Krka.”  istaknuo je Krešimir Šakić, ravnatelj Javne ustanove ”Nacionalni park Krka”.

Tokom trodnevnog festivala posjetitelji su mogli pogledati šest dugih i tri kratka filma. Festival je otvorio film Hvala na kiši/Thank you for the rain, a nakon filma publici se obratio i kompozitor glazbe za film, Chris White koji nije krio oduševljenje prirodnim ljepotama Hrvatske, koju je ovaj put prvi put posjetio. Posjetitelji su nakon filma Hvala na kiši mogli pogledati i film Leonarda DiCapria, Prije poplave / Before the Flood. Subotnju večer otvorio je filmSjeme: Neispričana priča / Seed: The Untold story, te nakon njega film Utrka s izumiranjem / Racing Extinction. Završnu večer obilježio je hrvatsko-kanadski film Ježeva kuća / Hedgehog’s Home prema klasičnoj poemi Branka Ćopića te Kako pustiti svijet na miru i voljeti ono što klima ne može promijeniti / How to Let Go of the World and Love All the Things Climate Can’t Change o utjecaju klimatskih promjena na svijet oko nas.

Na festivalu su, osim dugometražnih filmova, predstavljeni i kratki filmski uradci Priroda govori / Nature is Speaking kao dio provokativne reklamne kampanje i poziva ljudima da počnu slušati prirodu. Kampanja se sastoji od nekolicine kratkometražnih filmova od kojih su na festivalu prikazani: Majka priroda / Mother nature, Ocean / Ocean, Prašuma / Rainforest, u kojima su glasove posudili poznati glumci Julia Roberts, Harrison Ford i Kevin Spacey.

”Trebamo se ponekad osvrnuti i izaći iz kolotečine brzog života koju živimo, te posvetiti vrijeme prirodi koju ostavljamo budućim generacijama. Drago mi je da postoje osobe koje su odlučile pokrenuti ovakav festival i filmskom umjetnošću nas upozoriti na propuste koje radimo. Ovdje sam došao sa kćeri Lolom, jer mislim da je potrebno od najranijih nogu djeci usađivati svijest za odgovornim načinom života prema prirodi.” istaknuo je redatelj Bobo Jelčić.

Izvor: hrturizam.hr

 

Gastronomski turizam vrlo je popularan i nijedno putovanje nije potpuno bez kušanja lokalnih specijaliteta i posjeta novim restoranima, barem ne bi trebalo biti jer upravo motiv putovanja je otkrivanje novih načina I kultura življenja.

Zato je izrazito važno, a pogotovo u turizmu koristiti lokalne resurse te predstviti I promovirati autentničnu priču, kroz kulturu, povijest I svakako kroz gastronomiju. Nažalost, upravo na tom polju mi najviše padamo, a zanimljivo, turisti upravo to žele upoznati , doživjeti i degustriati. Kada gledamo prošlogodišnje turističke rezultate u Hrvatskoj je zabilježeno 78 milijuna noćenja, dok su strani turisi ostvarili 92,5% noćenja, od čega oko 72% otpada na noćenja gostiju iz deset zemalja: Njemačke, Slovenije, Austrije, Poljske, Italije, Češke, Ujedinjene Kraljevine, Nizozemske, Slovačke i Mađarske.

Dakle, znamo koja su naša emitivna tržišta, trebali bi znati i koje su njihove želje I potrebe ili profil svakog tržišta, kako bi im što bolje mogli prodati destinaciju ili ispričati priču o našem turizmu. Upravo na tom tragu, Booking.com, globalni lider u povezivanju putnika s najvećim izborom nevjerojatnih smještajnih objekata, otkriva nacionalnosti najvećih ljubitelja hrane među putnicima.

                                                       Izvor: Booking.com

Analizom podataka iz recenzija putnika, što uključuje više od 118 milijuna recenzija stvarnih putnika na stranici, Booking.com otkriva da su Englezi, Francuzi i Nijemci najveći ljubitelji hrane jer u svojim recenzijama spominju hranu više nego putnici drugih nacionalnosti. No nemaju samo Europljani želju za otkrivanjem svjetskih specijaliteta na putovanju, slijede ih Amerikanci i Australci. Iako je Hrvatska prepoznata kao destinacija fine hrane, Hrvati se nisu našli među top 30 nacionalnosti koje su najveći ljubitelji hrane među putnicima.

Zanimljivo je kako za više od trećinu (36%) svjetskih putnika hrana je ono što im ostaje u najboljem sjećanju još od prvog putovanja, a više od pola (54%) tvrdi da im je najbolji dio putovanja u novo odredište upravo kušanje lokalne hrane.

Recenzije mogu biti neprocjenjiv izvor insajderskih savjeta za najbolja mjesta za ljubitelje hrane. Jedna od četiri osobe (26%) priznaje da već prvi dan u novom odredištu gledaju online recenzije lokalnih restorana, a više od pola (54%) tih putnika gleda recenzije već unutar sat vremena od dolaska u odredišteOd gurmanskih jela u tri slijeda do specijaliteta ulične hrane, hrana je ključan dio svakog putovanja i omogućuje vam da istinski doživite i iskusite drugu kulturu. A najbolje ćete lokalne gurmanske bisere otkriti slušajući savjete drugih putnika koji su već posjetili ta mjesta i kušali te specijalitete.” Ističe Pepijn Rijvers, direktor marketinga u Booking.com-u.

Naša najveća prednost je upravo naša nevjerojatna raznolikost i autentičnost te naš glavni proizvod upravo mora biti to što jesmo – Slavonci, Istrijani, Dalmatinci… Hrvati. Nažalost mi se stalno trudimo biti neke loše kopije, a kopija nema nikakvu vrijednost , dok je original uvijek jedinstven i stvara motiv dolaska. Mi moramo prodavati našu autohtonu gastronomsku priču, koristiti lokalne poljoprivrednike i lokalne resurse te sve to lijepo upakirati i ispričati priču, našu autentičnu priču.

NAŽALOST MI PADAMO NA OBIČNIM DAGNJAMA, SRDELAMA, JAJIMA, SALATI, KRUMPIRU, LUKU… UMJESTO DA KORISTIMO SVE NAMIRNICE IZ LOKALNIH RESURSA I DA IMAMO NA TISUĆE LOKALNIH OPG-A KOJI SU UMREŽENI KROZ KLASTERE I BUDU POTPORA TURIZMU, MI POTIČEMO I KUPUJEMO NAMIRNICE IZ UVOZA. SULUDO I TOTALNO KONTRA PRODUKTIVNO.

 

 

 

 

 

 

Englezi, Francuzi i Nijemci najveći su ljubitelji hrane među putnicima, otkrivaju nam recenzije Booking.com-a. Ako to znamo, onda znamo da ih moramo ponuditi našu gastronomiju kao glavne motive dolaska ili barem kao prevagu kod odluke gdje ljetovati.

Figurativno, mi turistima iz Francuske prodajemo francusko vino, umjesto da im prodajemo naše. Pitam se: Zašto bi Francuzi konzumirali vino koje im je dostupno kod kuće? Oni žele nove okuse i doživljaje, žele probati naše vino.

Pametnom , sve jasno.

Ulazak u hotelski biznis, gradnja novoga poslovnog prostora u Puli na tri tisuće četvornih metara u koju ulaže od 12 do 15 milijuna kuna, posve nova IT softverska rješenja vrijedna pet milijuna kuna projekti su koje upravo realizira najveća putnička agencija u regiji Uniline, koja do sada ni blizu nije imala tako velike investicijske zalogaje. Osluškuje što se zbiva na tržištu i na što se pomiče fokus, a jedan od izazova i skorašnji je mogući izlazak adriatica.neta iz Agrokorova sustava. Agencija čiji su vlasnici Boris Žgomba i Sajto Salković na godinu uslužuje više od 350 tisuća gostiju i raste prema stopi višoj od 10 posto, i to samo od operativnog poslovanja. Širi se dalekim azijskim tržištima, ondje je nedavno uz postojeći ured u Šangaju otvoren novi u Seulu, a u hotelskome menadžmentu očekuje se da će uskoro upravljati smještajnim potencijalom od 1800 do 2000 soba. Predsjednik Uprave Unilinea u dva je mandata bio predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija, a danas je predsjednik Udruge putničkih agencija u HGK. Bio je i predsjednik ECTAA-e (Europske udruge putničkih agencija), danas je pak potpredsjednik te udruge. Apetit mu je velik, ali u svim dosadašnjim političkim konstelacijama pratili su ga samopouzdanje i  snalažljivost. Stoga ne začuđuje što je prvo lice agencijskog biznisa u Hrvatskoj, koji od iduće godine čekaju veliki izazovi – na vrata kucaju europske direktive koje se više brinu za potrošače nego za agencije.

  • Nekoliko godina trajala je konsolidacija na tržištu putničkih agencija. Koliko je taj proces bio uspješan i što agencijski biznis očekuje u budućnosti s obzirom na svjetske trendove?

– Promjene su toliko dinamične da konsolidacija u segmentu poslovanja turističkih agencija teče dnevnim ritmom. U tom dinamičnom i interaktivnom okružju neke su nestale, neke opstale i razvile se, a neke nastaju. Sadašnje stanje odraz je ozbiljnog rada i prepoznavanja kamo ovaj biznis ide, ali i vođenja računa o svakoj zarađenoj kuni onih koji su opstali i dalje se razvijaju. Ove godine došli smo do kritične točke popunjenosti u špici sezone i nemamo više mnogo prostora za rast, stoga velik rast broja dolazaka i noćenja očekujemo u predsezoni i posezoni, u čemu će agencije odigrati veliku ulogu jer 70 posto izvansezonskoga  turističkoga prometa ide preko turoperatora. To je velik potencijal koji tek treba iskoristiti. Ako govorimo o temeljnim svjetskim trendovima, prepoznajemo dva ključna smjera: prvi obuhvaća daljnje usavršavanje poslovne IT tehnologije i online prodajnih platformi, a drugi se odnosi na stvaranje atraktivnog sadržaja skrojenoga prema potrebama pojedinih turističkih tržišnih niša, odnosno kreiranje sadržaja i upravljanje njima. Kralj agencijskog turističkog biznisa danas je sadržaj, a ne format.

 

  • Kompas Zagreb prodan je Bolančinu investicijskom fondu. Javna je tajna da će adriatica.net biti jedna od prvih Agrokorovih tvrtki na prodaju, a navodno su interes za kupnju pokazali američki fondovi. Što to kod agencijskog biznisa privlači fondove?

– Kad je riječ o najavi ulaska novih, konkretnih inozemnih vlasnika u sadašnje agencijsko poslovanje u Hrvatskoj, dosta je ‘šumova’,  odnosno ‘balona’ na tržištu, pogotovo ako se uzmu u obzir nimalo lagani uvjeti poslovanja u agencijskome turističkom poslovanju koje od 1. srpnja 2018. nameće nova europska direktiva.  Ključne promjene u našem sektoru, i u Hrvatskoj i u svijetu, izazvane su ulaskom ne novih vlasničkih struktura, nego novih tehnologija koje su uveli novi igrači, tzv. OTA agencije (online putničke agencije, nap. a.) kao što su Booking.com i Airbnb. A nekima od njih još nije zakonski definiran status i nije utvrđena financijska zakonitost njihova poslovanja.

  • Je li Uniline zainteresiran za preuzimanje adriatica.neta i što bi to značilo za agencijsko tržište?

– Prema meni dostupnim informacijama, o adriatica.netu se u kontekstu rješavanja problema s Agrokorom u ovom trenutku uopće ne govori. Znam samo da je u planu raspisivanje javnog natječaja koji bi trebao biti objavljen između listopada i prosinca i na njemu će se moći nadmetati bilo koje tvrtke. Uniline je zainteresiran za preuzimanje jer neki su nam segmenti poslovanja, odnosno tržišta na kojima su Atlas i Kompas, vrlo interesantni, a oni su se na njima već etablirali. Ne možemo u ovom trenutku predvidjeti ni natječajne uvjete, ali pretpostavljam da će javni interes biti velik. Preuzimanje adriatica.neta bio bi, sigurno, velik doprinos konsolidaciji agencijskog poslovanja u cijeloj regiji u kojoj su i Kompas, i Atlas, i Uniline.

  • Atlas je s čak 600-tinjak milijuna kuna duga (kolike su lani bile tvrtkine kratkoročne obveze) velik uteg u cijeloj priči. Zapravo, dobro mu je došao ‘lex Agrokor’ kojim su se stara potraživanja utopila u ostalim Agrokorovim problemima. Koji bi imalo ozbiljniji investitor preuzeo tu tvrtku bez otpisa dugova?

– Atlas mora sanirati dugove, odnosno otpisati stara potraživanja, jer bez toga prodaja nije realna opcija.

 

  • Ulazite u hotelski biznis kao menadžmentska kompanija Amarin koja će upravljati manjim i srednjim hotelima, a poslije kao suinvestitor u ‘greenfield’ investicijama. Kakva je potražnja vlasnika hotela za vašim uslugama i kako njihov biznis namjeravate učiniti profitabilnim?

– Riječ je, prije svega, o partnerima, smještajnim objektima koji traže unapređenje i poboljšanje dosegnute razine poslovanja, koji žele biti bolji nego što su bili do sada. Negdje su to možda samo tržišni ‘facelifting’ i intenzivnija tržišna prepoznatljivost, a negdje temeljiti poslovni redizajn i zaokret. Naš cilj je upravljati objektima do 150 soba, što mogu biti hoteli, apartmanska naselja, mobilne kućice. U ovom trenutku potpisan je dio ugovora, dio je u završnoj fazi pregovora za upravljanje nad ukupno desetak objekata na obali i kontinentu, a stalno nam se javljaju novi. U pripremi su i dva ‘greenfield’ projekta za koje smo našli dva različita investitora: za gradnju hotela u Zagrebu sa stotinjak soba i u Istri s tristotinjak soba. Iduće godine počinjemo realizirati ta dva projekta koja bi trebala biti završena 2019.

 

  • Vaš je temeljni biznis agencijsko poslovanje. Tko će se baviti hotelskim menadžmentom, odakle ste regrutirali kadar?

– Odlučili smo se na ulazak u hotelski menadžment jer smo procijenili da raspolažemo kvalitetnim ‘knowhowom’ i stručnjacima koji na tom području imaju velika konkretna iskustva, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u Sloveniji, Italiji ili Irskoj. Dio ljudskih resursa za hotelske operacije već imamo među dijelom postojećih zaposlenika, a nove zaposlenike potražit ćemo na domaćem tržištu; ako bude dodatne potrebe, i na inozemnome. Unilineov temeljni biznis ostaje isti, a ulazak u hotelski menadžment nije konkurencija našim partnerima hotelijerima, nego je to ulazak u tržišnu nišu koja je postojala i prije. Budući da smo trenutačno najveća turistička kompanija u regiji, imamo podružnice u Sloveniji, Srbiji i BiH, planiramo se s hotelskim menadžmentom pozicionirati i na regionalno tržište kao prepoznatljiv lanac objekata. Jedna od niša u kojima bismo željeli profilirati objekte jest zdravstveni turizam.

 

  • Nije li hotelijerstvo niskokumulativna djelatnost sa sporim povratom uloženoga? Što vas privlači takvim investicijama?

– Uspješnost u hotelijerstvu kao i u cijeloj turističkoj industriji ovisi o tempu i intenzitetu popunjenosti kapaciteta, ukupnoj potrošnji na temelju generirane i segmentirane ponude, odnosno sadržaja, te, naravno, o sustavnoj i trajnoj racionalizaciji u poslovanju. Ostvarena veća popunjenost mijenja i ukupnu računicu, pa tako i pogled na to što je atraktivno i zašto. Uniline iz dana u dan prerasta u kompleksnu poslovnu turističku grupaciju, stoga je postupni ulazak u hotelski menadžment postao i potreba i imperativ, a samim time i nov izazov. Važan razlog ulaska u taj segment jest i zatvaranje kruga, odnosno želja da utječemo na svaki segment usluge koje pružamo kupcu kao agencija.

  • Iz kojih sredstava planirate realizirati investicije i tko su vam partneri?

– Ne bih izlazio u javnost s imenima jer još nismo potpisali ugovore, no sa svoje strane spremni smo investirati između 10 i 20 milijuna eura. Dio tog iznosa povući ćemo iz vlastitih sredstava, a dio ili iz bankovnih kredita ili zajedničkim ulaganjem s partnerima. Banke će nas pratiti jer smo kreditno neopterećeni, jedino što smo do sada od njih uzimali jest leasing za naša rent a car vozila.

  • Koji vam segment poslovanja trenutačno donosi najveći profit?

– Turističke ture gostiju iz izvaneuropskih zemalja po Hrvatskoj i Europi, sportski turizam i rent a car poslovanje.

  • Već dugo postoji ideja na nacionalnoj razini da se putničke agencije prenamijene u DMK-ove (destinacijske menadžmentske kompanije). Zbog čega taj proces toliko traje i koliko su agencije uistinu kreirale nove sadržaje u destinacijama?

– Agencije se ne mogu ozbiljnije profilirati u DMK-ove dok njihova djelatnost ne bude zakonski regulirana, a to bi trebao definirati poseban Pravilnik o DMK-ovima u sklopu Zakona o pružanju usluga u turizmu. Koliko vidim, dio se postojećih turističkih agencija poput Unilinea počeo transformirati ili se transformirao u tom smjeru, a raduje i nastajanje niza novih agencija, koje još nisu u fokusu šire domaće javnosti, s poletnim i kreativnim mladim ljudima koje se specijaliziraju posebice na području aktivnog, pustolovnog, eno-gastronomskog ili pak kulturnog turizma. No nemojte smetnuti s uma da je kreiranje novih destinacijskih sadržaja tripartitni model: sastoji se od sinergije aktivne jedinice lokalne samouprave s uredom turističke zajednice, strukture i kvalitete ukupnoga lokalnog destinacijskog receptivnog potencijala te inovativnosti, maštovitosti i tržišne prodornosti DMK agencija. Riječ je o vrlo osjetljivom i dinamičnom javno-privatnom partnerstvu čija su kvaliteta i učinkovitost svaki dan na ispitu u očima potrošača te lokalne i nacionalne sredine. To je svakodnevni proces, odnosno ‘neverending story’.

  • Lider je prvi otvorio priču o prekapacitiranosti nekih odredišta, lokalnih zajednica koje infrastrukturom ne mogu pratiti potražnju. Hoćemo li u bližoj budućnosti biti prisiljeni smanjiti broj dolazaka turista u sezoni?

– Ne slažem se s kolegama koji dižu paniku. To nije problem Hrvatske, nego isključivo onih odredišta koja nisu dobro odradila svoju domaću zadaću. Prekapacitiranosti će u sezoni uvijek biti i nitko ne može očekivati da će sve biti idealno u mjestima u kojima, kao što je slučaj s Medulinom gdje živim, u špici sezone imate četiri turista na jednog stanovnika. Nisam za to da se smanjuje broj gostiju i uvode zabrane, ali jesam za regulaciju osnovnih infrastrukturnih pitanja u određenim turističkim mjestima. Najveći problem vidim u neprijavljenim gostima koji u Hrvatsku dolaze putem online platformi i koriste se infrastrukturom, a nitko ne može predvidjeti i kontrolirati njihov broj. Tu su i brojni ‘prijatelji’ i ‘rodbina’ u vlasničkim kućama stranih državljana koji rade golem biznis. Rješenje problema je jednostavno: paralelno se mora graditi adekvatna infrastruktura u mjestima koja i dalje žele turizam i regulirati one okolnosti na koje se može utjecati, kao što je npr. dolazak kruzera u Dubrovnik.

 

  • Smatraju vas jednim od istaknutijih lobista u turističkoj branši. Međutim, vladajuće strukture, bez obzira na javne pohvale rekordnih rezultata, u svom radu, pogotovo kad se govori o kreiranju zakonskih okvira, ne mare baš previše za turističku industriju.

– Turizam je u Hrvatskoj trenutačno u vrlo opasnoj fazi jer je percepcija javnosti i vlasti da se on događa sâm po sebi. Prečesto se, počevši od proračunskih sredstava nadalje, uzima zdravo za gotovo. Ne smijemo zaboraviti da iza svakog gosta koji nam je došao stoji mukotrpan trud, uložene su godine napora da bi Hrvatska postala ovako atraktivna kao što je danas. Ako prestanemo s tim naporima, ako ne damo nov plamen i ne uložimo marketinški napor, taj će se sjaj vrlo brzo ugasiti. Iako ispada da turizam nema nikakvih problema, oni su veliki u dijelu zakonodavstva. Pred nama su već vrlo dugo novi  zakon o turističkom zemljištu, zakon o turističkim zajednicama, zakon o boravišnoj pristojbi i onaj najvažniji za agencije, zakon o pružanju usluga u turizmu,  koji je jedini otišao korak dalje i trenutačno je u fazi javne rasprave te bi trebao biti donesen do kraja godine. Tu je još niz zakona koji indirektno utječu na industriju: Zakon o radu, koji je nekvalitetan i nefleksibilan, pa i niz zakona koji reguliraju vlasništvo. Nama agencijama ključna je Uredba o posebnom postupku oporezivanja, za koju godinama dokazujemo da hrvatske agencije stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na druge dionike u turizmu i agencije u drugim zemljama. Trenutačno intenzivno komuniciramo s ministrom Zdravkom Marićem kako bismo riješili taj problem.

 

  • Kako teče provedba europskih direktiva u hrvatskom agencijskom biznisu? Koliko će agencija uspjeti u svojem poslovanju pratiti te regulative?

 

– Cijela struka smatra da se novim direktivama stvara ozračje prereguliranosti, koje ionako zna obilježavati Europsku uniju. U fokusu je prenaglašena zaštita potrošača koji može, slikovito rečeno, otkazati agenciji putovanje gotovo uoči putovanja a da ipak nije dokraja jasno kad je to opravdano i tko snosi štetu u tom slučaju. U slučaju, recimo, online rezerviranja to bi trebao biti portal putem kojega potrošač bukira. Izloženost agencija tada je maksimalna jer su one integratorice putovanja i s jedne strane odgovaraju klijentu i prijevozniku, a s druge strane npr. hotelu. Klijentu, dakle, moraju vratiti novac, a nisu sigurne koji će uopće iznos i kada dobiti od hotela ili pak prijevoznika. Jedina je šansa, možda, da uz odgovarajuću policu i time dodatni trošak taj rizik snose osiguravajuće tvrtke ako odluče ući u to. I u našoj zemlji moralo bi se oprezno pristupati primjeni te direktive i sličnih smjernica jer to može donijeti teško premostive zapreke za poslovanje i opstanak tog segmenta. Unutar ECTAA-e i s Europskom komisijom raspravljalo se o eventualnoj reviziji te direktive jer ona očito neće kvalitetno proizvesti tražene učinke.

Izvor: Lider

Već devet godina zaredom Lošinj je u rujnu dosegnuo 2 milijuna noćenja, a ove godine deset dana ranije u odnosu na prethodnu 2016. godinu.

Nakon izvrsnih turističkih rezultata u kojima je ostvareno 2.001.689 noćenja te 259.422 dolazaka u prvih osam mjeseci 2017. godine, Lošinj se svrstao u top deset vodećih hrvatskih destinacija s najviše ostvarenih noćenja. Uspoređujući podatke s istim razdobljem prethodne godine, ostvareno je 8% više dolazaka i 8% više noćenja, odnosno 20.240 više dolazaka i 143.863 više noćenja. Pri tome su 86,6% noćenja ostvarili inozemni turisti (njih 69% došlo je s emitivnih tržišta Slovenije, Njemačke, Austrije, Italije te iz Češke, Poljske, Mađarske, Nizozemske, Švicarske i Slovačke), dok su 13,4% ostvarili domaći turisti. 

Lošinj u svibnju 2017. obilježio i 130 godina turizma na Lošinju te predstavio svoju dugogodišnju tradiciju turizma razvijenu na temeljnim načelima; zdravstvenom turizmu i promociji Lošinja kao otoka vitalnosti. Upravo su lječilišna klima, bogata bioraznolikost, kao i aromaterapija te čisto more, temelj tradicije zdravstvenog turizma na Lošinju.

"Već godinama se možemo pohvaliti dobrim turističkim rezultatima s ostvarenih 2 milijuna noćenja. Obzirom da je cilj pokretanja destinacijskog brand menadžmenta 2006. godine bio turističku ponudu koncentrirati na cjelogodišnje poslovanje, odlučili smo osmisliti i organizirati projekte i dodatne programe koji zadovoljavaju potrebe gostiju tijekom cijele godine. Svoj dolazak u rujnu i listopadu najavljuju gosti iz raznih europskih područja, osobito orijentirani na wellness i zdravstveni te aktivni i sportski turizam. Zahvaljujući brojnim prirodnim činiteljima i bogatijoj ponudi Lošinj ima sve predispozicije za postizanje uspješnog cjelogodišnjeg poslovanja, baš poput davne 1912. godine kada je ostvarivao više noćenja u zimskom periodu godine", izjavila je gradonačelnica Malog Lošinja, Ana Kučić.

Turistička zajednica grada Malog Lošinja očekuje vrlo dobar nastavak godine, obzirom da su gostima koji odluče provesti odmor na otoku vitalnosti na raspolaganju brojne mogućnosti i bogata ponuda događanja. Tako će se u rujnu od 2. do 23. rujna održati Festival lošinjskim jedrima oko svijeta. Osmišljen u želji za očuvanjem i turističkim valoriziranjem pomorske baštine, održat će se brojne regate, izložbe, gastronomska ponuda i koncerti. U sklopu Festivala, koji je ujedno i dio EU projekta turističke valorizacije pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine sjevernog Jadrana '“Mala barka II“, od 13. do 17. rujna održat će se 31. Euro-Afričko prvenstvo u podvodnom ribolovu, na kojem se očekuje više od 120 sudionika iz 20 različitih zemalja. Turistička se godina nastavlja u znaku sporta jer se od 27. rujna do 7. listopada 2017. u Malom Lošinju održava i ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu, a 30. rujna 2017. i 7. Lošinjski polumaraton. I listopad će biti zanimljiv s obzirom da se upravo u Malom Lošinju 25. i 26. listopada održavaju Dani hrvatskoj turizma, tradicionalni susred svih dionika u turističkom sektoru Republike Hrvatske.

Odlični turistički pokazatelji rezultati su odgovornosti i kreativnosti svih turističkih dionika u destinaciji koji svakodnevnom suradnjom pomažu podizanju kvalitete ponude  i zajedničke vizije arhipelaga. Upravo zahvaljujući kvalitetnoj komunikaciji svih partnera u destinaciji, Lošinj se može pohvaliti sve većom prepoznatljivošću u svijetu i to kao destinacija održivog turizma, izjavio je direktor Turističke zajednice grada Malog Lošinja, Dalibor Cvitković.

I u budućnosti Lošinj nastavlja optimistično, s fokusom na projekte od kvalitetnog turističkog značaja, kao i prioritetne proizvode; kulturni i zdravstveni turizam, outdoor aktivnosti, osmišljavanjem atrakcija kao motiva dolaska gostiju tijekom cijele godine.

PULA - Istarski župan Valter Flego primio je ovoga tjedna, u sjedištu Istarske županije, u Puli, veleposlanika Narodne Republike Kine u Republici Hrvatskoj Hu Zhaominga i suradnike, kojima je ovo drugi posjet Istri. Prijemu su prisustvovali i zamjenica župan Istarske županije Sandra Ćakić Kuhar i pročelnica za međunarodnu suradnju Patrizia Bosich.

Župan je uvodno predstavio gospodarske i turističke rezultate Istarske županije kao i vrlo nisku zaposlenost: „Iako smo mala regija, s malim brojem stanovnika u odnosu na Kinu, trenutno u Istri boravi 1,5 milijun turista, a ova turistička godina ide u jako dobrom smjeru!". Zahvalio se i na dugogodišnjoj suradnji s veleposlanstvom NR Kine, kao i međunarodnoj suradnji s kineskim provincijama i gradom Ningbo koji je posjetio prije dvije godine s istarskim izaslanstvom.

Veleposlanik je istaknuo dosadašnju podršku Istarske županije veleposlanstvu Narodne Republike Kine u Republici Hrvatskoj, te se posebno zahvalio na suradnji sa svim prethodnim veleposlanicima.

Ključna tema sastanka bila je mogućnost i daljnji razvoj gospodarske suradnje, posebno na području međusobnog uvoza i izvoza proizvoda, koja je već ranije započela. Veleposlanik Kine je naglasio da su Kinezi postali veliki svjetski potrošači kvalitetnih proizvoda, stoga postoji veliki interes za uvozom istarskih vina, maslinovog ulja i drugih vrhunskih proizvoda iz Istre.

Razgovarajući o turističkom aspektu suradnje, stavljen je naglasak na činjenicu da kineski turisti dolaze sve više u Hrvatsku te se raspravljalo o tome kako dodatno povećati njihov dolazak. Naime, prošle je godine zabilježeno 100 tisuća kineskih gostiju, a u prvome dijelu ove godine ta je brojka porasla za 16%, dok se do kraja godine očekuje brojka od 150 tisuća posjetitelja iz Kine.

Prisutni su se posebno osvrnuli na veliki potencijal u razvoju suradnje na području zdravstvenog turizma, onog medicinskog, u smislu nuđenja usluga i prakticiranja tradicionalne kineske medicine u Istri, za što su se prisutni složili da bi dodatno doprinijelo privlačenju kineskih turista. Istarski je župan sugerirao da Veleposlanstvo čim prije uputi službeno Pismo namjere Istarskoj županiji kako bi se započelo s ispitivanjem mogućnosti takve suradnje.

Na sastanku je bilo riječi i o nadolazećem događaju, velikoj proslavi koja će se održati 29. rujna u pulskom Amfiteatru kada će Veleposlanstvo NR Kine u povodu obilježavanja 25. godišnjice uspostave Veleposlanstva u Zagrebu, te će se ujedno proslaviti Nacionalni dan Kine koji se održava dva dana kasnije.

Zaključno, kineski je veleposlanik naglasio kako su njihovi gospodarstvenici željni kontakata i razgovora o mogućnostima razvoja suradnje s Istarskom županijom. S tim povodom, po završetku prijema istarski je župan s veleposlanikom i suradnicima otišao u HGK - Županijsku komoru Pula, gdje je organiziran susret s istarskim gospodarstvenicima, od kojih neki već sada ostvaruju odličnu suradnju sa Kinom u smislu uvoza i izvoza istarskih i kineskih proizvoda.

Gospodarstvo raste, turizam opet ruši rekorde, izvoz uzlijeće… Drugim riječima, obavijeni smo optimizmom. Međutim, i dalje nema strukturnih promjena, naši temelji gotovo su jednaki od osnutka države. Unatoč pozitivnim predznacima mnogo je prijetnji. U sklopu svojega Ekonomskog laba Velimir Šonje jedan je od onih koji u posljednje vrijeme često upozoravaju na njih.

• Sve se češće, a Lider je o tome prvi pisao, u medijima piše o opasnostima koje – uz velike pozitivne rezultate – donosi turizam. Koje biste vi izdvojili i zašto? Nekako mi se čini da se uvijek izvlačimo na turizam.

– Postoji samo opasnost od loših politika. Jedna teorija kaže da bi valuta bila realno slabija da nema turizma pa bi niži domaći troškovi omogućili druge vrste izvoza. Što to znači? Izvozili bismo više pletenih košara, ribe i tkanina uz prosječnu plaću od 300 eura? Na Krku, Braču i Hvaru ne bi bilo turizma pa bi ondje mogle nastati tvornice? Čega? Podatkovni centri? Čiji? U Slavoniji nema turizma, ‘inputi’ su jeftiniji nego drugdje, a što se događa, gdje je ta alternativna ekonomska struktura? Ljudi i kapital su mobilni, samo ljudi odu prije nego što kapital dođe. Loša je to teorija, što znači da turizam ništa ne istiskuje. Da nema turizma, Dalmacija bi danas, kao nekada, vjerojatno bila glavni izvor emigracije, i više nego što je danas Slavonija. Druga teorija kaže da radnici i kapital koji bi inače išli u druge aktivnosti previše idu u turizam. Međutim, kapital i rad ne sele se tako lako među djelatnostima. Ako netko želi biti programer, neće odustati od studija i posla jer mu je lakše raditi na recepciji obiteljskog hotela. Treća teorija kaže da je turizam kolebljiva monokultura, stoga, kad se dogodi šok u njemu, patit će cijelo gospodarstvo. To je točno zbog relativne veličine sektora, ali to nije zato što turizam guši druge aktivnosti.

>>>Šonje: Da su bankari produktivniji, kamatna marža bi bila bliže europskih 1,8 posto

• Nego?

– To je zbog toga što loše politike guše razvoj u drugim sektorima koji nemaju izrazite komparativne prednosti pa te druge aktivnosti presporo rastu. Osim toga, broj noćenja stranaca se tijekom krize nakon 2008. nije smanjivao više od realnoga robnog izvoza. Dakle, novija iskustva pokazuju da turizam nije kolebljiviji od robnog izvoza jer putovanja su u posljednjih nekoliko desetljeća prešla iz domene luksuza u domenu potrebe, osobito za nove generacije. Nadam se da sam jasan: trebamo jače diverzificiran izvoz i više neturističkog izvoza robe i usluga, no razvoj turizma za sada nije zapreka tom razvoju.

• Da, ali ipak vidimo gotovo pa kaos.

– Razvoj turizma ima unutarnje probleme vezane uz sezonalnost i prenapregnutost infrastrukture, no to će se postupno morati rješavati, kao i uz to da je masovni turizam vrlo teško transformirati u branšu visoke dodane vrijednosti. Samo na osnovi turizma Hrvatska nikad neće postati visokorazvijeno društvo, zato trebamo dobre politike koje će poticati razvoj djelatnosti u kojima nemamo tako izrazite komparativne prednosti.

• Neki će reći da ste se u svojim stajalištima napokon dotaknuli i izvoza, štoviše, upotrijebit će riječ ‘otkrili’.

– Ti neki ili slabo čitaju ili zaboravljaju ili pak misle da su izvoz otkrili samo oni koji se zauzimaju za slabiju kunu. Pitanje koje ste postavili sadržava implicitnu zamjenu teza pa ćemo to morati malo raščlaniti. Kad bi otkrivanje izvoza bilo jednako nekadašnjem zauzimanju za devalvaciju, a danas za deprecijaciju, onda bi vaše pitanje bilo korektno; doista, nikada nisam otkrio izvoz na taj način. Međutim, otkrivanje izvoza može biti još stotinu drugih stvari. Naprimjer, zauzimanje za bolju, predvidljiviju i jeftiniju regulaciju, za niže poreze, uredniju fiskalnu politiku radi nižih kamatnih stopa, ulazak u političke i trgovačke integracije, privlačenje izravnih stranih ulaganja u izvozne industrije, zauzimanje za bolje, modernije obrazovanje, sve vam je to otkrivanje izvoza, i to je dugoročno mnogo veće otkrivanje od kratkoročne fascinacije tečajem.

• Kad smo već kod izvoza, malo bih se osvrnuo i na tečajnu politiku. Jedni kažu da bi bilo jako dobro oslabiti kunu jer će u tom slučaju naš izvoz biti jači, bolji i konkurentniji. Treba li to učiniti?

– Središnja banka može kratkoročno utjecati na nominalni tečaj domaće valute. Međutim, ta banka ne utječe na cijene i plaće, njih određuje tržište. Dakle, bude li za tri mjeseca euro stajao devet ili deset kuna jer se neki genij na Trgu burze toga sjetio, problem nastupa jer taj genij ne može odrediti koliko će za tri ili dvanaest mjeseci stajati struja, plin, nafta i deseci tisuća drugih proizvoda, a posebno ne može reći kako će se formirati svjetske cijene i kako bi se radnici trebali postaviti u pregovorima s poslodavcima o plaćama. Dakle, nije važan nominalni tečaj, nego realni, koji uključuje učinke cijena i troškova, a on već u srednjem roku ovisi o mnogo drugih stvari nad kojima HNB opet nema kontrolu: o otvorenosti zemlje, tehnološkim promjenama, kvalitetnim institucijama, poslovnoj klimi, odnosu između sklonosti štednji i ulaganjima, sposobnosti tržišta kapitala i rada da reagiraju na nove prigode, odnosima cijena na svjetskim tržištima te još mnogo toga. Te strukturne stvari toliko su dominantne i toliko se brzo mijenjaju da su ove naše rasprave na razini plus-minus dva posto godišnjih promjena tečaja posve nevažne. Ozbiljne kompanije, mislim i na naše, koje rade na svjetskim tržištima svake se godine suoče s mnogo većim varijacijama cijena ‘inputa’ i ‘outputa’ ili tečaja drugih valuta prema euru ili plaćaju velike troškove hedžiranja. Na svijetu nema središnje banke koja može otkloniti te rizike promjena odnosa cijena u otvorenim, međunarodno integriranim ekonomijama. Zbog toga je stabilnost tečaja domaće valute faktor smanjenja rizika, barem njegova dijela. Ni veće zemlje koje ciljaju inflaciju, poput Švedske, Poljske ili Češke, i koje dopuštaju veće fluktuacije tečaja ne mogu dugoročno upravljati realnim tečajem.

 

• Ali kuna je poprilično jaka.

– Hajdemo to gledati kroz turizam koji spominjete. Zbog rasta potražnje od kraja 2012. do kraja 2016., dakle prije promjene PDV-a, cijene ugostiteljskih i restoranskih usluga narasle su za više od pet posto u vrijeme deflacije drugih cijena. Bismo li sada trebali zbog toga za toliko rušiti kunu? Neka snize cijene ili se restrukturiraju ako im padne potražnja kad su se već cijenama poravnali sa svijetom. Ali to ćete vidjeti tek kad udari prva sljedeća kriza, turistički sektor pretvorit će se u najjačeg lobista za deprecijaciju. Mi koji dulje pamtimo sjećamo se kako je bilo prije dvadeset godina. Iako, treba reći, tada je pritiske amortizirala stalna deprecijacija jer se priljev inozemnoga kapitala prema kraju 90-ih zbog niza razloga bio zaustavio. I ljudi koji su svjedoci tog vremena ne vjeruju mi kad govorim da je kuna u odnosu na njemačku marku pala za 12 posto od ožujka 1998. do ožujka 2000. Približno toliko pao je i realni tečaj, pa što se dogodilo s izvozom? Ništa. Mnogo je istraživanja provedeno i uglavnom se pokazalo – ništa. Sva sreća da statistike pamte dulje od ljudi. Moramo shvatiti da bilo što što je središnja banka radila s tečajem 1999. nema veze s realnim tečajem 2005. kao i što bilo što što danas radi nema veze s time koliki će biti realni tečaj 2023., a i mnogo kraće. Ako izvozite, morate živjeti s time, upravljati robnim i valutnim rizicima.

 

• Što je s internom devalvacijom? Je li takva vrsta devalvacije da izvoznici smanje plaće za 20 posto, što se i dogodilo, ili bi država trebala smanjiti svoje troškove za 20 posto?

– Ponajprije, ako vam prihodi padnu za 20 posto, kao što se nekima dogodilo 2009., nema te države koja može provesti prilagodbu umjesto vas. Drugo, nisu svi izvoznici smanjili plaće za 20 posto, kod mnogih su plaće veće nego prije krize. No hajdemo o državi. Ona može olakšati prilagodbu pametnom politikom, rasterećenjima i sličnim. Naša država sve je radila suprotno. Najšire definirana država i pod HDZ-om i pod SDP-om učinila je sve da se u njezinu sektoru ne smanji zaposlenost, da se smanji svaka mogućnost za ozbiljnije smanjenje plaća. Posebna su pak priča državna poduzeća koja su unatoč krizi ostala glomazna, neefikasna i zaštićena. Privatizaciju se više nitko i ne usudi spomenuti, a porezi su danas znatno povećani u odnosu na 2008. Politička nomenklatura uspjela je tako stvoriti novu, prije nepoznatu društvenu podjelu: raskoliti privatnu Hrvatsku, koja se snalazi na tržištu, i javnu, koja drijema u sigurnom zaklonu uza sve veća porezna opterećenja do porezne reforme ove godine. Uspjela je nametnuti i ideološki diskurs u raspravama o ekonomiji pa je sve one koji su tražili umjerenije oporezivanje koje bi bilo primjerenije našoj razini razvoja, bolju regulaciju, manju i efikasniju administraciju, bolje politike i manje upletanje u poslovanje poduzeća i tržišta proglasili neoliberalima ili slugama kapitala. Sva ta magla služila je tomu da se od 2009. do danas opravdaju povećana porezna opterećenja i da se sačuva komfor nereformiranoga javnog sektora. Platili smo cijenu toga, plaćamo je i plaćat ćemo je još dugo.

 

• Hrvatski su gospodarski pokazatelji pozitivni, trenutačno smo u ciklusu rasta, s time da se u idućim godinama vidi usporavanje. Dokle će trajati taj uzlet?

– Ne bih znao odgovoriti na to pitanje, nemam kristalnu kuglu. Ekonomska prognostika pouzdana je do godinu dana unaprijed, sve je drugo iskustvo i sreća. Za godinu dana unaprijed možemo reći da stvari izgledaju solidno u danim okolnostima. Vjerojatna nova eskalacija problema u Agrokoru i oko njega najesen će povećati nervozu i neizvjesnost, vjerojatno usporiti rast, ali te stvari same po sebi neće okrenuti ekonomiju u smjeru recesije. Druge stvari, prije svega ciklus europskoga gospodarstva, mnogo snažnije određuju putanju hrvatskoga gospodarstva. Međutim, govorimo o cikličkim fluktuacijama. Fundamentalno, dugoročno, Hrvatska zaostaje za usporedivim zemljama.

• Država je počela trošiti. Nekako mi se čini da vladajući misle: ‘Eto, preživjeli smo krizu, a sada raspašoj.’ Imate li i vi takav dojam?

– Ako riječi shvaćamo doslovno, onda nije raspašoj. Ono što zovete raspašojem trebalo bi se financirati iz fondova Europske unije, a ne iz domaćih izvora. Međutim, i to što se financira iz domaćih izvora prema smjernicama će rasti, doduše, sporije od BDP-a, ali ipak hoće. Bilo kakvo povećanje ukupnih rashoda povrh onoga što se može financirati boljom upotrebom fondova EU neodgovorno je dok plaćamo dva puta više kamate na državne obveznice od Slovenije i dok nam javni dug ne zaroni čvrsto ispod 70 ili barem 75 posto BDP-a. Fiskalna opasnost u koju smo se doveli dugogodišnjom pogrešnom fiskalnom politikom nije prošla i neće nestati zbog dvije godine koliko-toliko suvisle fiskalne politike, a o tome da je sada politika fiskalno odgovornija nego prije nema prijepora. Nedostaje hrabrosti i propušta se izvrsna – možda posljednja – prilika da se trajno izvučemo iz dubokoga fiskalnoga gliba.

 

• Malo ‘trash’ pitanje: da je vama pet minuta vlasti, što biste napravili? Koja bi bila prva tri konkretna poteza, odnosno odluke premijera Velimira Šonje? A da nisu, naravno, ‘treba provesti reforme’ i slične mantre koje slušamo već godinama.

– Evo onda ‘trash’ odgovora: zanemarit ću sve dugoročno poput obrazovanja, mirovinskog i zdravstvenog sustava, zanemariti političke zapreke i fokusirati se na kratak rok. Prvo su ljudi, a to je javna administracija i organizacija vlade. Reforma koja bi najprije promijenila načine mjerenja učinaka, nagrađivanja, zapošljavanja i otpuštanja. Bez toga ne možete postavljati i mjeriti ciljeve, upravljati ljudima i procesima, to je nužan uvjet za sve ostalo. Reforma regulacije i otklanjanje administrativnih zapreka brzo bi proizišli iz te reforme kao njezina logična izvedenica, to je dio istog sklopa. Broj ministarstava treba srezati s dvadeset na najviše 13, a znatno bi se smanjio i broj agencija i ureda. Drugo, proračunski rashodi. To nije nikakva demontaža socijalne države, nego rezanje nepotrebnih troškova i bolje upravljanje, što uključuje i rezanje korupcije i nepotizma kako bi se sačuvala socijalna država, država u punoj funkciji onoga što država znači – da služi građanima i poduzetnicima, uz jednake kriterije za sve. Rezultat: brže smanjenje javnog duga i nadasve troška financiranja države uz osiguranje trajne fiskalne stabilnosti i odgovornosti da generacijama iza nas ostane još nešto osim dugova. Zatim, za dvije-tri godine nov ciklus smanjenja poreza na dohodak, možda i nekih drugih poreza ili doprinosa ako se steknu uvjeti. Dio toga bio bi novi zakon o fiskalnoj odgovornosti i pristupanje Hrvatske europskome fiskalnom paktu.

 

• Treće?

 

– Javna i državna poduzeća, podjela u tri skupine. Prvo, privatizacija. Što će državi, recimo, Narodne novine u digitalno doba ili HPB? Drugo, ono što se nikako ne ide privatizirati, ali čime se mora mnogo bolje upravljati. Naprimjer, Hrvatske šume, Vode i Ceste. Njima se ne može upravljati iz ministarstava. Ministarstva vode politiku, a operativno upravljanje treba povjeriti posebnom tijelu koje će biti depolitizirano i maksimalno profesionalizirano. Političare i njihove prijatelje treba zidom odvojiti od državnih poduzeća. Politika postavlja ciljeve u skladu s javnim interesom i kontrolira izvršenje, a izvršitelji trebaju biti dobro plaćeni menadžeri – profesionalci izabrani na javnim natječajima, kao i zaposlenici. Ne može se dogoditi da šest ministara sjedi u Nadzornom odboru HBOR-a i raspravlja o jednom kreditu koji im onda sruši kredibilnost; em se u to ne razumiju, em imaju važnijega posla za koji su birani. Treća su skupina međuslučajevi koji se, osim boljeg upravljanja, trebaju restrukturirati, a to onda uključuje privatizaciju dijelova, možda i cjelina takvih tvrtki. U tu svrhu može se osnovati holding ili zatvoreni fond čije bi se dionice uvrstile na burzu i uz povoljne uvjete ponudile hrvatskim građanima. Država bi, barem u početku, zadržala 25 posto plus jednu dionicu te strukture, ali upravljanje tim portfeljom bilo bi maksimalno profesionalizirano. Na tome predan tim ključnih ljudi počinje raditi u prva 24 sata, a onda na svemu drugome.

Partnerska mreža visokog učilišta od čak 80 organizacija upotpunjena je jednim od najpoznatijih svjetskih hotelskih lanaca


U nepuna dva mjeseca dana od pokretanja studija turizma Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment dogovorila je novu suradnju u turističkom sektoru. Tako je partnerska mreža visokog učilišta od čak 80 organizacija upotpunjena jednim od najpoznatijih svjetskih hotelskih lanaca. Zahvaljujući partnerstvu koje su dogovorili su mr. sc. Josipa Jutt Ferlan, generalna direktorica DoubleTree by Hilton Zagreba, i dekan Bernaysa dr. sc. Damir Jugo, studenti najinovativnijeg studija turizma u Hrvatskoj usavršavat će se u području hotelskog i ugostiteljskog menadžmenta te detaljnije upoznati način poslovanja te komunikaciju renomiranog svjetskog brenda, ali i sudjelovati u kreiranju i razvoju različitih usluga hotela.

„Partnerstvo s grupacijom kao što je Hilton dodatna je potvrda da su Bernaysovi studiji turizma upravo ono što turističko tržište danas treba. Studiji na potpuno inovativan način odgovaraju potrebama s kojim se jedna od najvažnijih gospodarskih aktivnosti u Hrvatskoj suočava, a zahvaljujući praktičnom iskustvu koje stječu u svjetskim hotelskim lancima, uglednim turističkim kompanijama te turističkim destinacijama i specijaliziranim turističkim objektima naši će studenti već po završetku studija biti u velikoj prednosti u odnosu na ostale.“, dodao je dr. sc. Jugo.

DoubleTree by Hilton Zagreb član je Hilton Worldwide portfelja hotela koji uključuje više od 570 hotelskih objekata u čak 85 zemalja. Riječ je o gradskom, lifestyle hotelu koji poštuje provjerene procedure i standarde poslovanja i pružanja usluga, a čiji je brend po svojoj usluzi i luksuzu prepoznat diljem svijeta. Uz zagrebački Hilton, Bernays je nedavno dogovorio suradnju i s lošinjskom Jadranka Grupom, TZ Zagrebačke županije, LifeClass Termama Sveti Martin, TZ Međimurske županije te TZ Grada Ivanić-Grada i Putničkom agencijom Petek Tours koja u svom vlasničkom portfelju ima i hotel Sport te izletište Petek.

Najbolja sezona dosad, s čak 35 dana u kojima smo imali milijun i više turista, polako jenjava, jesmo li što naučili


Mnogi su ovog ljeta osvjetlali turistički obraz, ali neki se još muče s turističkom abecedom.

10 IN

1. Dugotrajna priprema
Turizam u Hrvatskoj ima svojih minusa, ali ne može se ne priznati da je naša zemlja danas nadaleko jednostavno “in”. U to su uložena sada već desetljeća angažmana naših turističkih radnika, ali i splet okolnosti koji je turski turizam praktički izbacio iz igre i koji Egipat i Tunis još uvijek drži podalje od glavnih turističkih tokova. No valja mu odati priznanje, sve to ne bi pomoglo da domaći turizam paralelno i sam nije solidno odrađivao svoju domaću zadaću.

2. Vrhunski hoteli i vile
Iako se zbog gužvi na trenutke u špici sezone stječe dojam da smo osuđeni na masovni turizam, valja podsjetiti da Jadran danas obiluje vrhunskim hotelima i vilama (u ponekima za samo jedno noćenje valja izbrojiti 9000 eura!). Svake se godine otvaraju deseci novih, koji ekskluzivom mogu zadovoljiti i najizbirljivijeg gosta.

3. More i dalje adut
Iako su koncesionarske teme – i, uostalom, ponašanje pojedinih koncesionara, koji ležaljkama okupiraju veći dio plaža nego što im zakon dopušta – nama domaćima malo pokvarile gušte, za ekološki sve osvještenije strance ipak najveći adut i dalje ostaje kristalno bistar Jadran.

4. Festivalski turizam
S nekoliko desetaka glazbenih i filmskih festivala Hrvatska je uhvatila priključak i s tzv. festivalskim turizmom, koji u pravilu privlači nešto mlađu, ali prilično imućnu populaciju. Procjene kažu da festivalski turizam u Hrvatskoj generira do milijun noćenja, uz prosječan boravak od pet dana i prosječnu potrošnju po putovanju od oko 750 eura.

5. Plaže za starije i nemoćne
Plaže s prilagođenim ulazom u more i rukohvatom, bez čega stariji i invalidi teško mogu u more ili to uopće ne mogu, sve češći je standard u mnogim turističkim mjestima. Nažalost, mahom na sjeveru naše obale, dok je na većini dalmatinskih plaža ta mogućnost još uvijek tek misaona imenica.

6. Sadržaji sve brojniji
Osvijestili su naši domaćini uvelike da se rijetki gosti od jutra do navečer žele izležavati na plaži pa je sve više plažne razonode i drugih sadržaja, biciklističkih staza, izletničkih ruta...

7. City break destinacije
Trend posjeta većim gradovima u Europi prisutan je već neko vrijeme, a zahvatio je i Hrvatsku. Kao dvije najuspješnije domaće city break destinacije nametnuli su se Zagreb i Split, a brzorastući broj posjetitelja svjedoči da su se naši gradovi dobro snašli u svojoj novoj ulozi.

8. Luksuz u zimmer freiju
Bujajući obiteljski smještaj mnogima je trn u oku. Neki čak misle da je generator masovnog turizma. Zaboravljaju da od toga žive deseci tisuća obitelji, da tu vrstu smještaja gosti žele (od početka godine njih pet milijuna), ali i da sve više domaćina prati trendove pa u svojim objektima nude bazene i komfor ravan hotelskom.

9. Zeleni odmor u zaleđu
Obala je i dalje prva crta našeg turizma, ali, nasreću, potražnja se širi i u unutrašnjost. Samo zaleđe jadranske obale to već i te kako osjeća, a trend zelenog odmora u ljetnim mjesecima, recimo, već je zahvatio Liku i Gorski kotar.

10. Magnet za filmaše
Scene iz Igre prijestolja, Ratovi zvijezda, Robina Hooda... snimljene kod nas turizmu su priskrbile puno publiciteta, a da je Hrvatska magnet za filmaše u velikom stilu potvrđuje snimanje filma Mamma Mia na Visu te potkraj godine i Jamesa Bonda u Dubrovniku.


10 OUT

1. Drakonske kazne
Kolikogod se činilo da nedolično ponašanje i odijevanje dijela naših gostiju prelazi sve granice, kazne, pogotovo drakonske od 500 i 700 eura, poput hvarskih, nisu odlika dobrih domaćina. Reda mora biti, ali za to postoje komunalni redari, a kad stvar ozbiljno izmiče kontroli, zašto jednostavno ne ureduje policija?!

2. Priučeni umjesto izučenih
Tko se kod nas na moru nije susreo s nezainteresiranim, neljubaznim ili jednostavno nesposobnim konobarom, prodavačem? Ili da mu je servirana čak i ispodprosječna pizza? Radna snaga zasigurno je jedna od slabijih karika našeg turizma. Ali to na dušu ide poslodavcima koji već dugo štede na radnicima pa se sada, kad mnogi sezonci imaju priliku za bolju plaću raditi u inozemstvu, suočavaju s ozbiljnom nestašicom radne snage.

3. Fobija od turista
Europljani, čini se, gužve podnose bolje. Nas je špica sezone, s više od milijun turista dnevno, potpuno uneredila i zamalo iznjedrila pravu fobiju od turističke navale. Kao da i neki ozbiljni ljudi zamišljaju da je moguća ona iz vica; šaljite šolde i stojte doma.

4. Nisu svi bili spremni
Još zimus, kako su se redali europski turistički sajmovi, bilo je jasno da Hrvatskoj slijedi još jedna sezona rekorda. Novi vodovod ne gradi se u nekoliko mjeseci, ali vremena je bilo dovoljno da se, recimo, naprave improvizirana, sezonska parkirališta. Ili da se osmisli privremena ljetna regulacija prometa.

5. Kad noćni klub diktira
Na Jadranu praktički nema mjesta koje ove sezone ne bilježi nove plusove. Jedni ih broje s puno veselja, drugi gunđajući kakve goste imaju. Ovim drugima na naplatu dolazi razvoj bez strateškog promišljanja i vizije. Kad se turistička budućnost prepusti stihiji koja, recimo, uslijedi otvaranjem noćnih klubova, onda je kasno kukati što u mjesto dolazi samo mlađarija.

6. Vrhunska cijena, a “roba”?
Ma koliko bilo teško prihvatiti što je na Jadranu svake sezone sve skuplje, na to se ne može utjecati. Takav je mehanizam tržišta, a dobra potražnja čini svoje. No ne može se šutjeti kad domaćini pod cijenom za vrhunsko “švercaju” sasvim prosječnu “robu”. A toga je opet bilo i previše.

7. Česte smjene ministara
Nisu ni drugi resori prošli puno bolje, no turizam je imao peh da je u Milanovićevoj Vladi imao dva ministra pa su se u pet godina na toj funkciji izredala četvorica. Prekratko da bi ijedan kardinalno zgriješio, ali i da bi ostavio pečat.

8. Turizam na – pauzi
Neki još ne shvaćaju da se usred sezone – od jedan do tri – ne može otići na pauzu. Da stvar bude gora, u tome su zatečeni čak i neki djelatnici turističkih informativnih ureda?!

9. Sluša li tko turiste
Mnogi poslovni prostori u većim centrima, u kojima su nekad vrijedno radili zanatlije, danas su suvenirnice, fast-foodovi, kafići... Zanati se gase, država ne prepoznaje priliku, a u konačnici nitko ne sluša ni što turisti žele. A oni iz Zagreba, recimo, odlaze fascinirani, oduševljeni što mogu kupiti – ručno izrađene cipele.

10. Kao na kolodvoru
Za loše uređeno i održavano mjesto postoji uzrečica – kao na kolodvoru. E, pa ona, nažalost, i dalje stoji. Kolodvori i autobusne stanice u mnogim su mjestima u takvom stanju da bi putnik mogao pomisliti da se netom dovezao vremeplovom i stigao ravno u neka prošla, zaostalija vremena.