Zgodno je bilo prije nekoliko dana slušati šaljive komentare sugrađana, ali i posjetitelja povijesne jezgre Dubrovnika, koji su se odnosili na pogrešno napisanu englesku riječ PEDESTRIAN ( pješak, osoba koja hoda ) istaknutu na jednoj od strata koje je Grad Dubrovnik postavio u povijesnoj jezgri, a sve u sklopu projekta RESPECT THE CITY. Naime, na engleskom je jeziku umjesto riječi PEDESTRIAN bilo otisnuto PEDERSTRIAN, što je danima zabavljalo sugrađane i posjetitelje. Postavlja se, međutim, pitanje kako nitko u lancu, počevši od osobe koja je prevela hrvatski tekst na engleski jezik, preko osobe u grafičkoj pripremi, pa do finalnog postavljanja strate i kontrole postavljenog od strane nadležnih iz gradske uprave, nije primijetio pogrešno napisanu englesku riječ.

Ovaj, naime, benigni lapsus sam po sebi nije problematičan budući je pogrešno napisana riječ zasigurno naknadno korigirana. Problem je u tome što ovaj primjer zorno pokazuje koliko je Dubrovnik, zapravo, duboko utonuo u prosječnost, šlamperaj i neznanje. Dubrovnik je već duže vrijeme u neprirodnom stanju nesnalaženja i nemoći, prvenstveno zbog izostanka kontrole nad procesima, što posljedično dovodi do ovakvih komičnih, ali i do onih drugih, puno opasnijih situacija, donedavno nepoznatih uljuđenom i civiliziranom Dubrovniku. Takvo neprirodno stanje u kojem se Dubrovnik danas nalazi bi ga u konačnici moglo skupo stajati. Preskupo.

RESPECT THE CITY ili pričaj mi priču

Projekt RESPECT THE CITY je prvi put predstavljen u rujnu 2017. godine, kada je, poprilično ambiciozno, od strane predlagatelja stavljen naglasak na želju da Dubrovnik postane gradom, kako je tada rečeno, inovativnog održivog turizma. U središtu predstavljenog pilot projekta je tada bilo optimalno korištenje kulturnih, prirodnih i ljudskih resursa, uvođenje reda, povećanje prihoda po posjetitelju umjesto povećanja broja gostiju, a ciljevi su uključivali i edukaciju o drugačijim oblicima turizma radi gospodarske diversifikacije, ciljano ulaganje u kakvoću života i boravka stanovnika i gostiju, sve elemente održivog razvoja turizma i grada kao cjeline.

Kako je rečeno na prezentaciji, OPĆI CILJEVI projekta RESPECT THE CITY su trebali biti sljedeći :

* Doprinjeti povećanju zadovoljstva i kvalitete života lokalnih ljudi

* Doprinjeti povećanju zadovoljstva, kvalitete boravka i iskustva posjetitelja

* Unaprijediti gospodarske i društvene rezultate turizma sukladno ugledu i razvojnim potencijalima destinacije

* Doprinjeti očuvanju ljudske, društvene, kulturne krajobrazne i prirodne resursne osnove destinacije zaštićene svjetske baštine

SPECIFIČNI CILJ PROJEKTA je, kako je tada predstavljeno, usmjeriti razvoj turizma prema održivom i odgovornom turizmu posebnih interesa i veće razine tržišne segmentacije uz odmak od fokusa na kvantetu prema fokusu na kvalitetu

REZULTATI PROJEKTA su trebali biti :

1. RAZVOJ LJUDSKIH RESURSA – Proširena svijest i kapaciteti u cilju usmjerenosti na održivi i odgovorni turizam i održivi razvoj zajednice

2. UPRAVLJANJE RAZVOJEM TURIZMA – Upravljanje razvojem destinacije, posjećivanja, marketinga te ponude i potražnje sukladno razvojnim ciljevima i potencijalima Dubrovnika

3. ODRŽIVI RAZVOJ – Očuvana i održivo valorizirana kulturno-povijesna, prostorna, prirodna i krajobrazna resursna osnova

4. ODRŽIVA PROMETNA RJEŠENJA – Uspostavljena rješenja za održivu mobilnost, povezanost i pristupačnost Grada stanovnicima i posjetiteljima

Gdje je tu poštovanje ?

Od svega navedenog, jasno je da se gotovo ništa u praksi ne provodi. Dubrovnik se još više, nažalost, nemoćan povija pred naletom bezobzirne utrke za zaradom, nesnosnih gužvi koje mu uništavaju supstancu, primitivizma, infrastrukture pred kolapsom, stalnih prometnih gužvi te sustavnog uništavanja njegovog jedinstvenog krajobraza. Bez poštovanja.

Osim toga, Dubrovnik je ove godine ušao u novu, opasnu, do sada lokanom puku potpuno nepoznatu dimenziju, koja se manifestira prijetnjama, sukobima, fizičkim obračunima i pucnjavama na javnim mjestima. Kada se takve, po Dubrovnik neprirodne aktivnosti, odvijaju pred očima sugrađana i gostiju, jasno je da se o nikakvom povećanju zadovoljstva života lokalnih ljudi ili pak kvalitete boravka posjetitelja, ne može govoriti. Upravo suprotno.

Nedostatak poštovanja Grada, njegovih građana i posjetitelja od strane onih koji od istog tog Grada žive i tu zarađuju svoj kruh, se jasno manifestira i kroz druge primjere. Recimo, taksista koji ne žele voziti goste i lokalni puk na kratkim relacijama jer im se, kako kažu, ne isplati, vozača taksi vozila koji voze bosi i u kratkim hlačama ali im to ne smeta da masno naplaćuju svoje usluge, ili pak autobusera ili taksista koji blokiraju ukrcaj na autobusnim stajalištima namijenjenih građanima i posjetiteljima grada, parkirajući na istima svoja vozila i autobuse.

O devastacijama kulturnog nasljeđa, jedinstvenog krajobraza te smanjivanja životnog prostora građana je postalo bespredmetno govoriti, one su svakodnevne, tako da se formulacije koje stoje u ciljevima, a koje se odnose na „… očuvanje ljudske, društvene, kulturne, krajobrazne osnove destinacije …“, zapravo, rugaju zdravom razumu.

Iako u dijelu koji se odnosi na SPECIFIČNE CILJEVE PROJEKTA stoji da je cilj „…usmjeriti razvoj turizma u održivom smjeru…“, nameće se pitanje zašto onda sljedeće, 2020 godine očekujemo povećanje broja putnika sa brodova za kružna putovanja od barem 18 %, što je gotovo 150.000 putnika više u odnosu na 2019. godinu, iako se zna da je preopterećenost već sada nepodnošljiva ? O kojoj je održivosti u konkretnom slučaju je riječ ? Gdje je tu poštovanje održivih kapaciteta ovoga Grada ?

Puno je tu pitanja. Na veliku većinu odgovora nema.

Što više reći…

Ono što vidimo u praksi je da se projekt RESPECT THE CITY, u nedostatku suštine, sveo na zabrane, bilo da je riječ o vođenju pasa na povodcu, konzumiranju hrane i pića u blizini spomenika kulture ili pak hodanju povijesnom jezgrom bez gornjeg ( ili donjeg ) dijela odjeće. Osim zabrana, dio se projekta RESPECT THE CITY bavi i informiranjem, postavljajući već spomenute strate unutar povijesne jezgre sa sugestijama koju stranu ulice gosti i posjetitelji mogu koristiti dok hodaju ulicama. Puno premalo. Uzimajući u obzir širu sliku, poprilično trivijalno.

Spomenuti se projekt očito obraća jedino gostima i posjetiteljima ovoga Grada, amnestirajući pritom one koji su puno važniji dio priče, a koji sustavno uništavaju supstancu Dubrovnika. Od njih se nikakvo slično poštovanje Grada ne traži. Jer se zna da se ništa slično od njih neće niti dobiti. Tim je više priča oko projekta RESPECT THE CITY pomalo licemjerna i poprilično promašena.

Izbjegavanjem nazivanja stvari pravim imenom se radi „ medveđa usluga „ ovom Gradu, od čega će se, bojim se, teško oporaviti. Jer vrijeme za odlučan zaokret nezaustavljivo teče. Zaokret koji bi bio temeljen na objektivnom sagledavanju problema u kojem se Dubrovnik danas nalazi. Bez uljepšavanja stvarnosti promatrajući događaje kroz „ ružičaste naočale “.

Stoga, iako je namjera bila plemenita, razvoj ljudskih resursa, upravljanje razvojem turizma, održivi razvoj ili pak održiva prometna rješenja će morati pričekati neku drugu, bolju priliku. Što skoriju, nadajmo se. 

Izvor: Turizmoteka

Autor: Tonči Skvrce